Hip-Hop & RnB

Hip-hop/rap je kulturni pokret koji se razvio među gradskim življem, Afroamerikancima, Jamajčanima i Portorikancima u Bronxu, kvartu New Yorka, tijekom ranih 1970-ih i otad se proširio po cijelom svijetu. Četiri glavna obilježja, ili "elementa", hip-hop kulture su MC-anje (repanje), DJ-anje, grafiti, i breakdance. Neki smatraju beatbox petim elementom hip-hopa; neki bi dodali politički aktivizam, hip-hop modu, hip-hop žargon, double dutching (urbana forma preskakanja užeta) ili druge elemente kao važne dijelove hip-hopa. Pojam je otad postao sinonim za hip-hop glazbu (ili rap glazbu).

Podrijetlo izraza "hip-hop" je nejasno. Pokret koji je kasnije postao poznat kao "hip-hop" je navodno počeo sa DJ Kool Hercom, dok se DJ-u Afrika Bambaataa često pridodaju zasluge stvaratelja naziva "hip-hop" za opisivanje kulture. Razne mitske etimologije i komplicirana značenja dodana su izrazu i nastavljaju se promicati unutar hip-hoperske zajednice.


Mnogi čimbenici koji su utjecali na rani hip-hop su složeni i brojni. Iako se većini može uzeti korijen iz afričke kulture, multikulturalno društvo New York Cityja rezultiralo je raznim glazbenim utjecajima koji su pronalazili svoj put do hip-hop glazbe.

Elementi stila i tehnike repanja potječu od griota Zapadne Afrike; putujući pjevači i pjesnici imali su glazbene stilove koji su sadržavali elemente od kojih će se kasnije razviti hip-hop glazba. Neke griotske tradicije došle su u Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Karibe s prijevozom afričkih robova u "Novi Svijet." Drugi bitni čimbenici su govorne sekcije u pjesmama soul i funk glazbenika kao što su James Brown i Isaac Hayes.

Jedan od mnogih čimbenika za stvaranje današnje hip-hop glazbe je jamajkanski stil zvan dub, koji se uzdigao kao podvrsta reggaea u 1960-ima. U dub glazbi su producenti kao što su King Tubby stvarali instrumentalne verzije popularnih reggae pjesama za svrhe klubova i zvučnih sustava; otkrili su da plesači bolje reagiraju na produžene, izolirane ritmove pjesama, često predstavljajući čvrste nastupe udaraljki i snažne bas-linije.

Ubrzo su MC-evi koji su vodili plesove počeli pričati preko instrumentalnih ploča i vještine MC-eva poput U-Roya, Dr. Alimontada i Dillingera su im pomogle da dostignu popularnost. Ova se tradicija nastavlja u današnjoj dancehall glazbi. 1967., jamajkanski imigranti poput DJ Kool Herca primijenili su metode Dub dionica na funk dionice koje su bile popularne u New Yorku. Prema Davidu Topu, reggae nije bio popularan među hip-hop obožavateljima u ranim godinama hip-hopa, unatoč njegovu utjecaju.

U parkovima i društvenim centrima, nadolazeći DJ-i svirali su okupljenim skupinama mladeži željnih čuti stare funk zvukove. Vrlo ubrzo (do 1976./77.) DJ-i i plesači odavali su posebnu pažnju teškim, funky instrumental dionicama udaraljki u bilo kojoj ploči s dobrim prekidima bubnjeva. Tu su spadale pjesme poput "It's Just Begun" Jimmyja Castora, "Scorpio" Dennisa Coffreya i "Dance To The Drummers Beat" Hermana Kellya, kao i pjesme Rolling Stonesa i drugih bijelačkih rock bendova. Jedna od prvih izdanih hip-hop pjesama bila je "Rapper's Delight" Sugarhill Ganga, koja je uzela sample popularne disco pjesme "Good Times" grupe Chic.

Djeca koja su plesala na ritmove počeli su se zvati B-Boys, a energetični, akrobatski stil plesa popraćen ritmom nazvao se "breaking". Najpopularniji bronxovski DJ-i poput Kool Herca, Afrika Bambaatae i Grandmaster Flasha počeli su miksati dvije snimke iste pjesme da bi ritmovi trajali duže, s brzim cuttingima na miksetama. Bubnjarska dionica od 20 sekundi mogla je biti pretvorena u peterominutni mix.

Osim eksperimentiranja s tehničkom stranom DJ-anja (kao cutting i scratching), Bronx Jocksi su počeli eksperimentirati i s elektronskom glazbom iz Europe. "Trans-Europe Express," Kraftwerkov hit iz 1977., bio je miljenik B-Boya zbog vozajuće metalne mješavine kompjuteriziranih bubanj-dionica i sintisajzera. Dok se sve ovo događalo na vrućim podijima Bronxa, drugi bitan element hip-hop scene pojavljivao se na ulicama.


Pojam "MC" znači "Majstor Ceremonije (Master Of Ceremony)", jer kada se hip-hop počeo razvijati, takozvani "MC" je bila osoba koja je na zabavama uzela mikrofon i slagajući rime zabavljala okolno društvo.


Elementi hip-hop-a

Mc-ing
Dj-ing
Breakdance
Graffiti


Poznati hip-hop umjetnici

2pac
MC Hammer
Coolio
Wu-Tang Clan
KRS ONE
Eminem
Dr. Dre
Snoop Dogg
Wiz Khalifa
Busta Rhymes
Onyx
Ja Rule
N.W.A.
Grandmaster Flash
Cypress Hill
Juice Crew
MC Ren
Kool G Rap
Beastie Boys
The Game
DJ Scott LaRock
Eazy-E
Jay-Z
Timbaland
Diddy
50 Cent
Mister Magic
DJ Jella
Rakim
The Notorious B.I.G.
Ice-T
Ice Cube
Warren G
Jedi Mind Tricks
MF Doom
Nas
Necro
Ill Bill
El-p
Mr. Lif
Xzibit
Mack 10
Marco Polo
Lil Wayne
T.I.
Akon
Lil Scrapy
Papoose
Saigon
DMX
GangStarr
West Side connection
Naughty By Nature
Method Man
Redman
Boot Camp Click
LL Cool J
Ghostface Killah
Raekwon The Cheef
Talib Kweli
Soulja Boy Tell 'Em
Kid Cudi
Juelz Santana
Mobb Deep
Chamillionaire

Ritam i blues (eng. Rhythm and blues, a još poznat kao R&B, R'n'B i RnB), vrlo je popularan glazbeni žanr, koji kombinira stilove jazz, gospel i blues. Nastaje u Americi 1940-ih godina. Najčešće su ga izvodili Afroamerikanci i u to je vrijeme bio novi zvuk u svijetu. Ritam i blues se često koristi kao cjelokupni naziv za afroameričku glazbu nakon Drugog svjetskog rata. Izvorni početci R&B-a, bile su male skupine koje su u svoje skladbe često dodavale elemente jazza, gospela i bluesa. ta je glazbe bila pod velikim utjecajem jazza, kao i crnog gospela i bebopa. Pojavom Motowna i soul zvuka 1960-ih, popularnost mu lagano opada, međutim jedinstveni i prepoznatljivi zvuk R&B-a ostaje i u sedamdesetima i osamdesetima, a i uključuje razvoj novih stilova poput suvremenog R&B-a, funka i drugih.


Izraz "ritam i blues" nastao je tijekom 1940-ih, kao alternativa za pojam 'rasna glazba', koji se smatrao uvredljivim. Do 1970-ih, akronim "R & B" korišten je gotovo isključivo samo za ovaj stil popularne glazbe, te se na kraju počeo koristi kao termin i za označavanje druge oblika glazbe kao što su crni soul i funk. Početak 1940-ih je vrijeme kada se pojavljuju prvi zvuci R&B-a, a izvode ga male skupine koje u svoje skladbe dodaju elemente jazza, gospela i bluesa.

Prisutnost jakog plesnog ritma značajni su elementi koje koristi R&B glazba iz stila kojeg sviraju blues i jazz glazbenici. Ritam i blues imao je izrazito urbani stil, odražavajući želju mnogih mladi Afroamerikanaca na udaljenost od domaćih asocijacija i tradicionalnog bluesa. Uspješne nastupe u nastajanju ove tradicije imao je saksofonista Louis Jordan i njegov sastav 'the Tympany Five'.

1948. godine diskografska kuća RCA Victor objavljuje crnačku glazbu pod nazivom Rhythm and blues. U toj godini, Louis Jordan dominira na vrhu top ljestvica, gdje zauzima prvo mjesto sa dvije skladbe u R&B stilu i sa tri skladbe u boogie-woogie verziji. Jordanov sastav zvao se 'the Tympany Five' (osnovan 1938.), a on u njemu izvodi vokale i svira saksofon, dok su ostali glazbenici svirali trubu, tenor saksofon, glasovir, bas gitaru i bubnjeve. Uz Jordana tu su još i glazbenici poput Lawrencea Cohna i Roberta Palmera koji su sa jazz glazbe prelazili na R&B i u samo početku bili vrlo zaslužni za njegov uspjeh. Jordanova smirena glazba, koju još izvode i Big Joe Turner, Roy Brown, Billy Wright i Wynonie Harris, naziva se još i 'Jump blues'. 1948. godine, Wynonie Harris napravio je obradu skladbe "Good Rockin' Tonight" od Roya Browna iz 1947. i zauzeo sa njom #2 na top ljestvicama, a slijedi ga Sonny Thompson sa skladbom "Long Gone" koja dolazi na #1.


1949. godine izraz rhythm and blues zamjenjuje Billboardovu kategoriju Harlem Hit Parade. Također iste godine skladba "The Huckle-Buck" od saksofoniste Paula Williamsa zauzima #1 na R&B top ljestvici i tamo se zadržava čitavu godinu. Književnik, glazbenik i aranžer Andy Gibson, skladbu je opisao kao "dirty boogie", zbog toga što je masna i neprilična. Koncerti Paula Williamsa i His Hucklebuckersa bili su puni znoja i buntovničke naravi. Tekstovi Roya Alfreda ((koji je kasnije 1955. napisao uspješnicu "The Rock and Roll Waltz"), bili su blago seksualno sugestivni, a jedan tinejdžer iz Philadelphie rekao je "Taj 'Hucklebuck' je bio vrlo neugodan za ples". Također 1949. novu verziju blues skladbe "Ain't Nobody's Business" iz negdje 1920-ih, obradili su Jimmy Witherspoon i Louis Jordan i the Tympany Five i sa njom zauzeli #4 na top ljestvici, a kasnije su opet zauzeli #5 sa skladbom "Saturday Night Fish Fry".


Grčki Amerikanac Johnny Otis, koji je potpisao za Savoy Records, radeći 1950-ih sa Afroamerikancima objavljuje mnoge R&B uspješnice, uključujući i "Double Crossing Blues", "Mistrustin' Blues" i "Cupid's Boogie", koje zauzimaju #1 na R&B top ljestvicama. Otis drži top deset najvećih hitova 1951. godine. Ostali hitovi su; "Gee Baby", "Mambo Boogie" i "All Nite Long". Sastav The Clovers, vokalni je trio, koji je pjevao jednu karakterističnu zvučnu kombinaciju bluesa i gospela i postigao #5 sa hit skladbom "Don't You Know I Love You", koju su snimili za Atlantic Records. Također u srpnju 1951. u Clevelandu, Ohio, DJ Alan Freed pokreće kasno noćnu radio emisiju pod nazivom 'The Moondog Rock Roll House Party', na postaji WJW-AM (850). Program je bio besplatan a sponzorirao ga je Fred Mintz, koji je imao trgovinu R&B snimki, a glavni klijenti su mu bili Afroamerikanci.

Tijekom 1950-ih, klasični R&B dobiva svu veću naklonost izdavačkih kuća i prelazi granice drugih žanrova kao što su jazz i rock and roll. To je bio jaki ritmički stil i tradicionalni blues, koji se počeo oblikovati u New Orleansu. Glazbenici poput Professora Longhaira, poznati po žestokom pianino stilu, imali su veliki utjecaj u definiranju zvuka ranih melodija.

Ruth Brown iz Atlantic Recordsa, objavljuje hitove u top 5 svake godine od 1951. do 1954., a to su ; "Teardrops from My Eyes", "Five, Ten, Fifteen Hours", "(Mama) He Treats Your Daughter Mean" i "What a Dream". Također Faye Adamsova skladba "Shake a Hand", dolazi na #2 top 1952. godine. Doo-wop sastav The Orioles 1953. godine ima uspješnicu "Crying in the Chapel", koja je zauzela #4 na top ljestvici.

1954. britanska skupina The Chords sa hit skladbom "Sh-Boom", već početkom godine dolazi na top 10 R&B top ljestvica, a krajem godine sastav The Charms iz Somervillea, Massachusetts sa skladbom "Hearts of Stone" ulazi u top 20 top ljestvica.

U tom trenutku afroamerički R&B izvođači kao što su Chuck Berry i Fats Domino imali su veliku popularnost kao i rock and roll izvođači poput Billa Haleya i Elvisa Presleya. Fats Domino 1952. i 1953. godine, nalazio se na samom vrhu top 30 pop glazbenih ljestvica, a zatim i na top 10 sa hit skladbom "Ain't That a Shame". Ray Charles također dolazi u sam vrh 1955. godine sa skladbom "I Got a Woman". Big Bill Broonzy tada je rekao za Charlesovu glazbu: "On miksa blues i duhovnu glazbu...ja znam da to nije dobro".

Na otvaranju izdavačke kuće 'Chess Records', Chuck Berry izveo je na violini obradu stare skladbe "Ida Red". Njegova skladba "Maybellene" osim što je 1955. godine zauzela #3 na R&B top ljestvicama, također se našla i na top 30 pop glazbenih ljestvica. Alan Freed koji je bio premješten u mnogo veće tržišno središte New York, kako bi pomogao pri snimanju, postaje popularan među mlađom bijelom populacijom. Freed je jedan dio svoje zarade morao dati tekstopiscima iz Chess Recordsa u zamjenu za njegove promotivne aktivnosti, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme. Također Chess Records 1955. godine objavljuje singl prvijenac Boa Diddleya, na kojemu se nalaze skladbe "Bo Diddley" i "I'm A Man", a one vrtoglavo dolaze na #2 R&B top ljestvica i donose mu veliku popularnost.


1956. godine pod nazivom "Top Stars of '56" održana je R&B turneja. Veliki publicitet zajedno dobivaju Al Hibbler, Frankie Lymon i 'the Teenagersi' Carl Perkins sa skladbom "Blue Suede Shoes", koja je bila vrlo popularna kod R&B kupaca. Neki su izvođači nastupili kompletni poput Chucka Berrya, Cathy Carr, Shirley & Lee, Della Reese, the Cleftones i Spanielsa zajedno sa Illinois Jacquetom. Gradovi koji su bili posjećeni turnejom bili su Kolumbija, Annapolis, Pittsburgh, Syracuse, Rochester Buffalo, New York, nekoliko gradova u Kanadi i zapadni dio Srednje Amerike koji na kraju završava u Teksasu. U Kolumbiji na koncertu je zamalo došlo do incidenta kada je Carl Perkins najavio da izvodi zadnju skladbu te večeri. Kasnije je komentirao kako je to bilo vrlo opasno. U Annapolis 50.000 do 70.000 ljudi pokušavalo je da prisustvuje jednom totalno rasprodanom koncertu sa 8000 sjedećih mjesta, dok je promet u gradu bio začepljen 7 sati.

Filmska industrija također prati velike R&B i rock and roll glazbenike poput Littla Richarda, Chucka Berrya, Fatsa Dominoa, Big Joe Turnera, The Treniersa, The Plattersa i The Flamigosa i sve prikazuje na velikom ekranu. Neki od tih glazbenih filmova su Don't Knock the Rock i Rock Around the Clock.


Dvije snimke od Elvisa Presleya koje je 1957. godine napravio u R&B stilu, "Jailhouse Rock" i "Treat Me Nice" zauzimaju #1 na top ljestvicama i "All Shook Up" #5, i to je tada bio preokret da jedan bijeli izvođač bude prihvaćen u žanru koji je bio sinonim za crnačku glazbu. Nat King Cole, bivši jazz pijanist koji je imao hit skladbe na #1 i #2 u ranim 1950-im ("Mona Lisa" na #2, 1950. i "Too Young" na #1, 1951.) i 1958. ima također dvije skladbe "Looking Back" i "Do I Like It" koje zauzimaju top 5 na R&B ljestvicama.

1959. godine, dvije izdavačke kuće postaju vlasništvo dvaju crnaca od kojih je jedna vrlo uspješni Motown Records Berrya Gordya. a druga SAR Sama Cookea. Brook Benton nalazi se na vrhu R&B top ljestvica 1959. i 1960. godine gdje sa svojim uspješnicama zauzima #1 i #2. Benton je imao topao glas što je privuklo veliki broj slušatelja, a njegove ga balade dovele do usporedbe s izvođačima kao što su Nat King Cole, Frank Sinatra i Tony Bennett. Lloyd Price, koji je 1952.g. ima uspješnicu "Lawdy Miss Clawdy" na #1, ponovno 1959. dolazi na vrh top ljestvica sa skladbama "Stagger Lee" na #1 i "Personality" na #5.


Sam Cookeova uspješnica "Chain Gang" na #5 i Chubby Checkerova "The Twist" također na #5, obilježavaju R&B u 1960. godini. Početkom 1960-ih, glazbena industrija ranije poznatu kategoriju kao 'Ritam i blues', počinje zvati 'soul glazbom' i sličnu glazbu koju izvode bijeli umjetnici zove "blue eyed soul".

Motown Records je 1960. godine postigao svoju milijunsku prodaju sa skladbom "Shop Around", koju je izvodio američki R&B sastav 'The Miracles'. U 1961. godini, Stax Records objavljuje svoj prvi hit "Gee Whiz! (Look at His Eyes)" sa Carlom Thomas, koji je sadržavao violinu, glasovir, bubnjeve i prateće vokale. Njegov sljedeći veliki hit, sa sastavom 'Mar-Keys', instrumental "Last Night", izdana je iste godine. "Last Night" sadrži prepoznatljivi Memphis soul zvuk, koji je izrađen od roga, električnih orgulja, gitare i bubnjeva, a postao je zaštitni znak Staxa i zabilježen je na većini njegovih snimaka.

1970-ih izraz 'ritam i blues' počinje se mijenjati sa terminima soul i funky. Od 2000-ih R&B se gotovo uvijek koristi od punog naziva 'Ritam i blues' i redovno se upotrebljava kao izraz za moderni R&B, koji je moderna verzija soula i funka pod utjecajem pop glazbe, a nastao je kad je pala popularnost disco glazbi.


Jerry Wexler prvi puta 1948. godine u Billboard časopisu spominje 'Ritam i blues' kao glazbeni pojam u Sjedinjenim Američkim Državama. On je zamijenio pojam 'rasna glazba' koji je izvorno dolazio iz crne zajednice, a smatrao se vrlo uvredljivim u vrijeme nakon drugog svjetskog rata. Autor i producent Robert Palmer definirana 'ritam i blues' kao pojam za bilo koju glazbu koju su izradili crni Amerikanaci. On je koristio izraz R&B kao sinonim za 'jump blues'. Lawrence Cohn, autor djela Nothing but the Blues, piše da je ritam i blues bio krovni pojam koji je izumio praktičnost industrije. Prema njegovim riječima taj pojam obuhvaća čitavu crnu glazbu osim klasične i vjerske glazbe i poneku gospel skladbu koja je napravila uspjeh na top ljestvici.