IMMORTAL - KINGS OF THE RAVEN REALM
“Tragedies blows at horizon
The sun freezes to dust
A perfect vision of the rising northland...”
Godine 1990, u velikoj i mračnoj šumi Os nedaleko od Bergena, među ruševinama
Lyseklostera (samostan izgrađen 1146.)uz par upaljenih baklji, dva
mlada momka, Demonaz i Abbath, provode vrijeme pijući viski i slušajući Bathory
te Venom.
Oboje
napuštaju svoje dotadašnje bendove, Demonaz Amputation, Abbath Old
Funeral (u kojem su neko vrijeme svirali zajedno), kako bi se potpuno mogli
posvetiti svojoj viziji. Demonaz se posvećuje sviranju gitare, Abbath uzima
bas, te postaje vokal. Gitarist
Jorn Inge, i bubnjar Armagedda pridružuju se Immortalu. Ubrzo snimaju prvi demo
– “Suffocate”, a odmah nakonnjega i drugi
– “The Northern Upins Death”. Nakon toga iz benda je izbačen
Jorn. Jedna od pjesama s prvog demoa zove se “Enslaved In Rot”,
prema kojoj nešto kasnije Enslaved uzimaju ime.
Pod francuskim labelom Listenable Records izdaju EP jednostavnog naziva
Immortal, a kako je vizualna strana za izražavanje Demonazove i Abbathove
vizije oduvijek bila važna, na zimu '91. godine snimaju photo session noću za
vrijeme jake snježne oluje.
Jedan od prvih labela koji pokazao ozbiljno zanimanje za Immortal bio je
francuski Osmose Productions. Nude im ugovor za dva albuma, što oni prihvaćaju.
Ubrzo nakon toga, snimaju prvi album u Grieghallen studiju. Ime albuma trebalo
je biti “Battle in the north”, no promijenjeno je u “Diabolical
Fullmoon Mysticism”, jer su Demonaz i Abbath smatrali da bolje
odgovara glazbi koju su upravo bili snimili. Album izlazi 1992, i vrlo dobro je
prihvaćen na tadašnjoj underground sceni. Glazba na tom albumu (pod vidljivim
utjecajem Bathoryija) mračne je i mistične atmosfere pojačane akustičnim
gitarama i sirovom produkcijom, no album najavljuje tek malen dio onog što će
Immortal kasnije postići. Fenomenalna završna pjesma “A Perfect
Vision Of The Rising Northland” i sama govori dovoljno. Na coveru
albuma su članovi benda snimljeni za vrijeme noći među ruševinama
Lyseklostera.
Nešto kasnije Armagedda je zamoljen da napusti bend, jer nije dijelio stavove i
entuzijazam Abbatha te Demonaza. Na njegovo mjesto dolazi novi bubnjar, Kolgrim.
Svi zajedno nastavljaju druženje među ruševinama i unutar šume Oskako
bi do vrhunca doveli inspiraciju za stvaranje sljedećeg albuma. Zajedno s njima
vrijeme provodi i Varg Vikernes (Burzum), u to vrijeme vrlo dobar
prijatelj Abbatha i Demonaza.
U to vrijeme black metal pokret počinje bješnjeti, crkve su u plamenu, a
mediji pokušavaju to popratiti što je spektakularnije moguće. Jedna TV kuća
iz Bergena želi napraviti intervju s Immortalom, te snimiti njihov video, na što
oni pristaju. U vrlo kratkom vremenu od samo dva sata snimaju kontroverzni spot
za pjesmu “Call Of The Wintermoon”. Video je snimljen u šumi
te među ruševinama Lyseklostera. Prikazan je samo te večeri na TV - u.
Abbath, Demonaz i Kolgrim trude se objasniti novinaru poseban koncept njihove
glazbe, no novinara nije zanimalo ništa osim jesu li oni sotonisti ili ne... na
što oni odlučno odgovaraju sa “Ne!”. Demonaz ponovo pokušava
objasniti taj posebni koncept te kako glazba Immortala uopće nije black metal!
Kolgrim nadodaje, Immortal sviraju potpuno svoj stil, Holocaust metal! Na kraju
sve je to ispalo podosta zbunjujuće, ponajviše zbog toga jer je medije najviše
zanimalo samo kako da što više opišu taj veliki “sotonistički”
pokret, a najmanje, zapravo uopće ne, da se shvati poseban koncept nekih tamo
čudaka koji provode noći među ruševinama.
“The sun no longer rises
Over cold and forgotten valleys
The sun no longer rises
Where I walk and where I come...”Ubrzo nakon
toga iz benda je izbačen Kolgrim (zbog lijenosti), a na njegovo mjesto dolazi
Grim. Ledeno i mračno kraljevstvo Abbatha i Demonaza dobiva svoje ime, Blashyrkh,
ime koje se odnosi na sva neobična i posebna mjesta koja su bila skrivena
unutar Os šume, te unutar samog Abbatha i Demonaza.
Inspirirani Blashyrkhom
završavaju svoj sljedeću ploču, “Pure Holocaust” (1993),
mračan album nordijski romantičnog zvuka, te nevjerojatno dobro stopljene
brzine i agresivnosti s dojmljivim melodijama. U to vrijeme (a i danas, 13
godina poslije)... nešto posebno i
nedodirljivo na ekstremnoj underground sceni. Remek djelo originalnosti i
atmosfere za sva vremena!
Abbath ovdje počinje pjevati na originalan i samo njemu svojstven način.
Hladan i mračan, moglo bi se reći demonski vokal. Na albumu se nalazi osam
pjesama za koje je stihove napisao Demonaz. Na coveru su Demonaz, Abbath i Grim,
obojani u war paint, dok stoje u mraku. Budući da je Grim došao u
Immortal netom prije snimanja, bubnjeve je odsvirao sam Abbath. Već sa “Pure
Holocaustom” dolaze do kultnog statusa, ojačanog dodatno karakternim
live nastupima. Na nekim nastupima Abbath najavljuje Immortal: “We are
Immortal, we come from Blashyrkh!”
Black metal pokret u Norveškoj je na svom vrhuncu, a Vikernes ubija
Euronymousa, nakon čega završava u zatvoru. Mediji su gladni svega što mogu
povezati s tim pokretom te pokušavaju ugurati Immortal unutar black metala, na
što oni ponovo odgovaraju da nisu black, već holocaust metal!
Iz srca njihova vlastitog kraljevstva, Blashyrkh (kojime vlada Raven Lord),
Abbath i Demonaz crpe inspiraciju i za svoj sljedeći album. Izbacuju Grima iz
benda jer ih nije mogao slijediti u entuzijazmu koji su oni dvoje imali u vezi
Immortala. Dalje nastavljaju sami, dok za live nastupe uzimaju session muzičare.
Abbath ponovo preuzima bubnjeve (uz bas i vokal). Materijal je završen i
snimaju album “Battles in the north”, koji izlazi 1995.
Poput bijesne snježne oluje, tako zvuči ovaj album. Nema opisa koji bi bolje
pristajao takvoj glazbi. “Battles” je otišao još daljeod
svog prethodnika što se brzine tiče. Ovaj put su nevjerojatna brutalnost i
agresija stopljene s Blashyrkh ponosom i plemenitošću. Demonaz svira gitaru još
bjesnije i brže nego na prošlom albumu, što vrijedi i za Abbatha koji
jednostavno rečeno razara bubnjeve. Abbathovi vokali ponovo su otpjevani onako
kako samo on može, i kako vjerojatno nitko osim njega neće moći (ponajviše
zbog originalnosti, tj. specifičnosti). Iako brutalan i brz, s pretežno
kratkim pjesmama, “Battles In The North” posjeduje upravo
nevjerojatno hladnu atmosferu. Za tu hladnu atmosferu zaslužni su i odlični
Demonazovi tekstovi, dok je stihove za pjesmu “Circling above in time
before time” napisao Abbath.
Nema loših pjesama, no ima jedna koja se ipak izdiže iznad svih ostalih,
legendarna “Blashyrkh - Mighty Ravendark”, oda vlastitom
kraljevstvu Abbatha i Demonaza. Ljepota “Battlesa” leži u
svoj toj brutalnosti, kaotičnosti, i rijetkim teško primjetnim melodijama koje
su utoliko posebnije i dojmljivije. Album definitivno vrijedan svog imena... For
the kings of the ravenrealm... Battle... Battles in the north!
Scena ekstremnog metala u to vrijeme se sve više puni lošim kopijama
Immortala, a i ostalih ranije osnovanih (Burzum, Darkthrone, Enslaved...)
bendova, stoga u bookletu “Battles in the north” stoji: The
“IMMORTAL” single stand forever as a mark against those who so
pathetically tried to follow us lyrically and musically... “YOU ARE TRULY
BENEATH US”. Iste godine, ubrzo nakon izlaska albuma ugled Immortala na sceni
ekstremnog metala sve više i više raste. Odlaze na svoju prvu veliku europsku
turneju kao posebni gosti s Morbid Angelom. Kao session bubnjar pridružuje
im se Hellhammer (Mayhem), a njihovi live nastupi ostaju zapamćeni po
odličnim izvedbama nabijenima atmosferom.
Osmose ubrzo izdaju Video/VHS “Masters Of Nebulah Frost” s
dva spota, “Blashyrkh - Mighty Ravendark”, te “Grim
and Frostbitten Kingdoms”. Prvi spot je sniman na jednoj od sedam
planina koje okružuju Bergen, gdje Demonaz i Abbath sami i potpuno uživljeni
sviraju uz scene vrane koja leti negdje iznad planine. Druga stvar, “Grim
And Frostbitten Kingdoms” snimljena je uz sudjelovanje Hellhammera na
bubnjevima. Oba spota su atmosferična i originalna, u Immortal stilu.
U proljeće 1996. napokon nalaze Horgha, talentiranog bubnjara koji će
se posvetiti Immortalu na jedini način koji je to bilo prihvatljivo –
dakle, potpuno. Pojačani novim članom, Immortal počinju rad na sljedećem
albumu, “Blizzard Beasts”, koji izlazi iduće godine i ispada
dosta drugačije od očekivanja. Sa “Blizzard Beasts” Immortal su
napravili još jedan korak u smjeru originalnosti. Abbath izjavljuje: više ne
sviramo Holocaust metal, sad sviramo Blizzard metal!
Stvar je bila u tome da Immortal zapravo nikad nisu htjeli pripadati
nikakvom stilu ni ikakvim trendovima (čudan zvuk “Blizzard Beasts”
je odraz toga), već su jednostavno htjeli uglazbiti svoju viziju.
Pjesma “Mountains Of Might” s tog albuma postaje
kultnom. Neki za nju vole reći kako je to najbolja pjesma što ju je Immortal
ikad napisao, dok ju oni realniji smatraju najboljom pjesmom uopće, ikad!
“Greatest
Blashyrkh wait for me your deepest realms i'll find
with songs that sound eternally for you my call is ever so strong...
Winterlandscapes pure
and clear a walk into
the glacial valleys
deep under forests alive only my torches fire light...”
Iste godine Blashyrkhom je bješnjela najveća oluja dotad. Demonaz pati od
velikih problema s zdravljem: naime, oboljeli su mu živci u obje ruke. Jedno
vrijeme nije mogao čak ni oprati kosu. Do problema je došlo jer je jednostavno
previše svirao gitaru (10 – 12 sati na dan!!!). Immortal odgađaju
turneju na koji su trebali krenuti, da bi vidjeli kako će teći Demonazov
oporavak. Čekali su vrlo dugo i pomak se dogodio, no ne dovoljno velik da bi se
Demonaz posvetio sviranju s dovoljno energije – više nije smio svirati u
duljim periodima tako da naposljetku napušta mjesto gitarista. Odlučeno je da
će Abbath uz bas, preuzeti i gitaru, jer bilo koji drugi gitarist nije dolazio
u obzir. Demonaz ipak ostaje "nevidljivi" član benda pišući i dalje
tekstove te obavljajući organizacijske dužnosti kako bi se Abbath mogao
potpuno posvetiti glazbi.
Sljedeće, 1998. godine napokon ponovo odlaze na turneju, a kao session
basist za koncerte pridružuje im se Ares iz Aeternusa.
Peter Tägtgren (Hypocrisy) javlja se Osmose Productionsu u vezi
produciranja Immortalovog albuma. I bend i diskografska kuća pristaju na
prijedlog, te snimaju sljedeći album “At
The Heart Of The Winter” u Peterovom Abyss studiju. Izlazi 1998.
godine.
Prvi album bez Demonaza na gitarama donosi dosta promjena u zvuku Immortala. Na
naslovnici po prvi puta nisu članovi benda već fantasy slika koja predstavlja
Blashyrkh. Logo je promijenjen uz objašnjenje da stari ne bi odgovarao u
kontekstu naslovnice.
Svu glazbu napisao je Abbath (gitara, bas, synth i vokali!), a sve tekstove
Demonaz, dok su Abbath i Horgh na kraju sve ukomponirali. Pjesme su mnogo duže
(uglavnom od 6 – 8 minuta) nego li su do tog albuma bile. Najmelodičniji
Immortal album, s najviše laganih dijelova koji daju epski dojam uz tekstove
savršeno uklopljene u glazbu. Ova promjena bila je prihvaćena vrlo različito
među ljubiteljima Immortala. Mnogima nije sjela melodičnost, drugima je smetao
nedostatak kaotičnosti, a trećima je pak bilo previše tehniciranja... Neki
su, međutim, hvalili lijepe melodije i dužinu pjesama te epsku atmosferu koje
su stvarale, tvrdeći da je to savršena evolucija Immortala.
U svakom slučaju najveći problem kod prosječnog black metal fana bio je taj
što su smatrali da Immortal više nije "true" black, što je bila
samo posljedica nepoznavanja Immortala koji je uvijek bio true, ali samo unutar
njihovih samopostavljenih mjerila. Nikad nisu slijedili trendove, pogotovo ne
true black metala, jer oni su svirali true Holocaust metal, true Blizzard
metal...
Zar bi bili više “true” i manje komercijalni da u nastavili
reciklirati iste albume, bez ikakve prave razlike!? Ili možda bi više bili
“true” da su odlučili napustiti svoju viziju i jednostavno se
prepustiti trendu i ograničenim pravilima tad već sasvim uništenog i
iskomercijaliziranog black metala!?
No unatoč tim promjenama Immortal je ostao vjeran svojim korijenima, te svom
jedinstvenom zvuku. Umjesto da slijedi trendove tadašnjeg ekstremnog metala,
oni snimaju album suprotan njima te još jednom dokazuju da zapravo ne slijede
nikakav stil ili trend. U glazbenom pogledu, vrlo odvažno.
Demonaz slaže sam svoj studio u kojem namjerava nastaviti stvarati glazbu sa
novim bendom čije bi ime trebalo biti “Perfect Visions”. Prilikom
jednog intervjua izjavljuje kako i u novoj grupi ima iste ambicije koje je imao
i s Immortalom na početku, no također i da će glazba biti nešto potpuno
drugačije, ponovo originalno i posebno. Najavio je i da će pjesme biti dosta
duže od svega što je radio s Immortalom, te biti usmjerene najviše na
atmosferu. Napisao je mnogo pjesama, i već krenuo u potragu za muzičarima koji
će mu to pomoći snimiti. Na žalost, iz nepoznatog razloga, do dana današnjeg
više se nije čulo ništa u vezi sa Perfect Visions.
Abbath i Horgh ne gube vrijeme i već započinju rad na sljedećem albumu, a
pridružuje im se i novi stalni član, basist Iscariah. Produciranje je ponovo
obavljeno u Abyss studiju.
“Damned In Black” izlazi 2000. godine.
Album je nastavak prošlog albuma, ali dosta brutalniji i s nešto kraćim
pjesmama. Na naslovnici albuma ponovo su članovi benda. Za “Damned In
Black” bivaju nominirani za razne nagrade, od kojih neke i osvajaju
(npr. za najbolji album). Iako je album vjerojatno njihov najslabiji (u stvari,
jedini “slabiji”), još uvijek je neusporedivo bolji od većine tada
izašlih albuma.
Nakon devet godina prestaje suradnja Osmosea i Immortala, koji potpisuje ugovor
sa Nuclear Blastom za jedan album. Vrlo brzo započinju rad na novom albumu, te
ga snimaju 2001, a izlazi sljedeće godine, pod nazivom “Sons of
Northern Darkness”.
Sve ono što su napravili na prethodna dva albuma, na “Sons of Northern
Darkness” dovedeno je do savršenstva, a to je ujedno i najbrži album
od odlaska Demonaza. Album posjeduje vrlo posebnu atmosferu, te se na nekim
dijelovima javlja ponovo ona predivna kaotičnost (“One by One”,
“In My Kingdom Cold”) kakve nije bilo još od “Battles
In The North”. Ovdje je sve na svome mjestu, baš svaka nota. Pjesma
“Tyrants” zasigurno je najčudnija što ju je Immortal ikad
napisao. Spora, s jakom atmosferom i vrlo neobičnim zvukom. Kroz cijeli album
provlači se osjećaj drevnosti, legendarnosti. Demonaz je ovdje svoju poeziju
također doveo do vrhunca. Album završava vikinškim ugođajem, pjesmom “Beyond
The North Waves” koja započinje zvukom hladnih valova i laganom
melodijom koja se savršeno uklapa u ambijent, a onda kao da su vikinški
brodovi napokon dosegli obalu, dojmljiva melodija uz sporu pratnju bubnjeva
nastavlja dalje. Kako pjesma napreduje prema kraju sve više i više stvara osjećaj
nordijskog ponosa. Abbath ovdje čak pjeva clean vokalom – “Breathing
in winds…From the essence of roaring horizon... Breathing in
winds…From the cold sea call the shores of the north...” nakon
kojeg se pjesma privodi kraju predivnim i dugim solom koji završava njegovim
krikom i zvukom valova...
Još jedno istinsko remek djelo za sva vremena! Nakon toga, poziciju basista
napušta Iscariah, a kao njegova zamjena za nadolazeći
tour dolazi šved imena Saroth.
Nova velika oluja nad Blashyrkhom, sedamnaestog lipnja 2003. Immortal se
obraćaju fanovima pismom u kojem objavljuju prekid rada benda. “Nakon
13 godina i 7 albuma odlučili smo obustaviti
rad Immortala zbog osobnih razloga. Velika hvala svim našim fanovima širom
svijeta što su nam pomogli učiniti Immortal sjajnim kroz svo ovo vrijeme.
Abbath, Demonaz, Horgh.”
Abbath u posljednjem intervjuu izjavljuje kako je
jednostavno izgubio inspiraciju, te više nije imalo smisla nastaviti. Također
je izjavio kako je sve oko Immortala postalo nekako previše veliko, previše
ljudi, te da se već duže vrijeme osjećao usamljen u tami, potpuno drugačije
od trenutaka kad su on i Demonaz za hladnih noći među ruševinama Lyseklostera
tek kroz ideje započinjali Immortal.
Nakon trinaest godina i sedam albuma Immortal odlazi u legendu, te za
sobom ostavljaju puno genijalne glazbe (i genijalne poezije!). Ostaju zapamćeni
po briljantnom i originalnom konceptu zasnovanom na fiktivnom kraljevstvu
Blashyrkh. Ostaju zapamćeni i po nevjerojatnoj atmosferi koju su uspjeli
stvoriti kroz svoju glazbu, te po snažnom i iskrenom karakteru na kakav je u
današnje vrijeme na metal sceni zaista teško naići. Možda više od toga
govori i jedan od mnogih postova na Immortalovom forumu nakon raspada –
“Elvis wasn't the king...Immortal were kings!”
Što je najljepše od svega, snaga i magija njihove glazbe nimalo ne slabi, ona
je u punom smislu Immortal, te time dokazuje istinsku umjetničku,
bezvremensku vrijednost. “The kings at hold... on their thrones...
Immortal and invincible... the might lives on!”
DISKOGRAFIJA
Naslov: Immortal 
Januar 1st 2012, 12:10 pm
Kalendar